Poznato je da se Mjesec nalazi na srednjoj udaljenosti od 384'000 kilometara od Zemlje. Međutim, matematičkim izračunima, ustanovljeno je da se on godišnje od Zemlje udaljava za oko 2 centimetra. Postavlja se pitanje zašto je to tako, te da li to znači da je u geološkoj prošlosti našeg planeta Mjesec bio puno bliže Zemlji nego danas.
Odgovor bi se trebao nalaziti u gravitacijskom međudjelovanju između Zemlje i Mjeseca. Kako je Zemlja znatno veća od Mjeseca, ona ga svojom gravitacijom prisiljava da se vrti oko nje. Štoviše, ta gravitacija je toliko jaka da je uspjela sinkronizirati Mjesečevu revoluciju oko Zemlje s njegovom rotacijom oko osi što je dovelo do toga da Mjesec uvijek istu stranu pokazuje Zemlji. U tom gravitacijskom međudjelovanju javlja se još jedna sila koja nastaje zbog razlike u gravitacijskom djelovanju Mjeseca na stranu Zemlje koja je bliža Mjesecu i one koja je dalja. Riječ je o plimnoj sili koja rasteže Zemlju u smjeru Mjeseca, a tom rastezanju naročito su pogodne vodene površine na Zemlji. Tako se na Zemlji javlja plimni val, odnosno lagana izbočina u pravcu Mjeseca.
Sad dolazimo do sljedećeg pitanja. Da li je taj val stacionaran u prostoru ili nije? Kako Zemlja rotira oko svoje osi, ona lagano taj val pomiče u smjeru rotacije, a val se tome, logično opire. Zato dolazi do pojave sile trenja koja će logično usporiti Zemljinu rotaciju. No kako bi kutna količina gibanja u sustavu Zemlja-Mjesec ostala sačuvana mora se dogoditi još jedna stvar - Mjesec se mora malo udaljiti od Zemlje.
To je najlakše objasniti jednim primjerom. Zamislite klizačicu koja radi piruetu. Kad ima ruke primaknute uz tijelo, vrti se brže, a kad ruke raširi uspori se i njena vrtnja oko osi tijela. Ista situacija javlja se i u sustavu Zemlja-Mjesec samo što će klizačicu zamijeniti Zemja, a ruke Mjesec.
Navedena pojava naziva se plimno kočenje Zemlje i ona uzrokuje da se rotacija Zemlje usporava, a Mjesec udaljava od Zemlje, sve kako bi kutna količina gibanja u tom sustavu ostala sačuvana. Posljedice su mnogostruke; za par milijuna godina više se neće događati pomrčine Sunca jer će Mjesec prividno postajati sve manji i neće moći prekriti Sunce. Također postoje geološki dokazi da je na Zemlji jedan dan trajao puno kraće, odnosno da je Zemlja rotirala puno brže oko svoje osi. Tako je jedan dan prije 500 milijuna godina trajao oko 20 sati, a jedna godina je imala preko 400 dana.
Nema komentara:
Objavi komentar