ELEMENTI MJESEČEVE STAZE

Promatraču sa Zemlje Mjesečevo gibanje izgleda vrlo jednostavno. Mjesec izlazi na istoku, a zalazi na zapadu kao i svi drugi objekti na nebu. Pritom se on lagano giba prema Istoku pa 24 sata nakon promatranja neće biti na istom položaju na nebu nego odmaknut 13 kutnih stupnjeva na istok (to znamo zato što za puni okret od 360° oko Zemlje Mjesecu treba 27.3 dana pa će u jednom danu odmaknuti na svojoj stazi upravo 13°). Mjesec pokazuje svoje faze kako se giba oko Zemlje. Nekada je više nad horizontom, a nekada niže. Međutim kada se detaljnije krene u obradu Mjesečevog gibanja oko Zemlje, dobiva se uvid u svu složenost tog gibanja.

Kao što je napomenuto u članku o trajanju sinodičkog Mjeseca, Mjesec se oko Zemlje giba po stazi koja ima oblik elipse, a Zemlja se nalazi u jednom žarištu elipse. Točka na kojoj je Mjesec najdalje od Zemlje jest apogej, a nasuprotna točka, u kojoj je on najbliže jest perigej. Pravac koji spaja ta dva položaja i pritom prolazi kroz Zemlju naziva se linija apsida. No, ta linija apsida nije stacionarna u prostoru nego se zakreće u istom smjeru u kojem se Mjesec vrti oko Zemlje. U jednoj godini elipsa se zakrene za 40.68°. To znači i da se sama elipsa kojom se Mjesec giba pomiče u prostoru što znači da će Mjesecu trebati još malo vremena da ponovno stigne u apogej. Tako se period Mjesečeva prolaska kroz perigej naziva anomalistički mjesec i on prosječno iznosi 27.55 dana.

Ravnina  u kojoj se Mjesec giba oko Zemlje se ne podudara s ravninom ekliptike u kojoj se Zemlja giba oko Sunca. To je razlog što svakih mjesec dana ne vidimo pomrčine Sunca i Mjeseca. Ta ravnina Mjesečeve staze nagnuta je na ravninu ekliptike pod kutem od 5.1°. To znači da će polovicu svog ophodnog vremena oko Zemlje unutar jednog sinodičkog mjeseca Mjesec provesti ispod, a polovicu iznad ravnine u kojoj se Zemlja giba oko Sunca.

Mjesto u kojem Mjesec tijekom kruženja oko Zemlje prelazi s južne na sjevernu stranu ekliptike naziva se uzlazni čvor, a mjesto na kojem Mjesec prelazi sa sjeverne na južnu stranu ekliptike naziva se silazni čvor. Pomrčine se mogu dogoditi samo onda kada je pravac koji spaja uzlazni i silazni čvor uperen u Sunce ili se Sunce nalazi u njegovoj neposrednoj blizini, a Mjesec je u fazi mlađaka ili uštapa. 

Međutim, ta linija čvorova (koja spaja uzlazni i silazni čvor) nije naravno stacionarna u prostoru jer bi sve onda bilo puno jednostavnije. Linija se zakreće u prostoru i to retrogradno što znači u suprotnom smjeru od revolucije Mjeseca oko Zemlje. Godišnje se linija zakrene za 19.335°. Pritom valja naglasiti da kut Mjesečeve staze na ravninu ekliptike ostaje uvijek sačuvan (5.1°) ali se pritom mijenja orijentacija ravnine Mjesečeve staze u prostoru. Zbog tog retrogradnog zakretanja linije čvorova Mjesecu će trebati manje vremena da ponovno stigne u isti čvor, a period prolaska kroz taj čvor naziva se drakonistički Mjesec i on iznosi 27.2 dana.

Zašto nam je priroda podarila takvu složenost elemenata Mjesečeve staze? Odgovor leži u gravitacijskom međudjelovanju Sunca, Mjeseca i Zemlje. Ta tri objekta, zajedno s ostalim planetima imaju svoja gravitacijska polja i međudjeluju jedno na drugo. Kada bi u Sunčevom sustavu postojali samo Zemlja i Sunce situacija bi bila znatno jednostavnija.

Sada čitatelj vidi da je gibanje Mjeseca vrlo složeno i da postoje mnogobrojni faktori koji utječu na složenost tog gibanja, a koji odlučujuću ulogu igraju u pojavama pomrčine Sunca i Mjeseca. No, o tome više u jednom od idućih članaka.